Bojevi
“Il vaut mieux souffrir en se sauvant,
que jouir en se perdant.”
Lacordaire.
O! pjevni mi sjerotinjo vilo,
Oslovi mi teške popijevke,
Od junaka i oružja ljuta,
Od mejdana i mrtvijeh glava,
Od mejdana i zadanih rana,
Koje no ti preboliti neću ...
Take
pjesme nisu vele drage,
Al reda
je pjevati jih vilo,
I pomenut
naraščaju svomu,
Nek se
znaju kobni prigodjaji,
Neka
pamte naši omladjaji,
Gdje je
srećno za družinu bilo,
Gdje l’ dobilo gdje li šćetovalo,
Gdje li koji vitez upanuo,
Neka jim se za mogilu znade,
Da jih tvoje opojaju druge,
Posestrime drage razkajane,
I žalostne ljube razplakane,
Da kom koja kadgodj na grob dodje,
I donese sjerotana sina,
Pa pomene babajkova čina.
Jer to mu je baština jedina,
Štono mu je ćaća ostavio,
Za zakletvu i osvetu svetu,
Ko jabuku zlatnu na ogranku,
Ka, kad grane sunce na uranku,
Sva se sjaje i svakom odaje,
Pa se momci utrkuju za nju,
Koji će
je ustrielit na granju,
I ubranu
doniet’ domu svomu,
Neka mu
je dika i čelenka,
I u rodu vječna popijevka.
Нема коментара:
Постави коментар