Porodi se Hasanaginica

 

Porodi se Hasanaginica

 

Porodi se Hasanaginica

Bez imena devet godin dana

Nadše ime dilber Umihana.

Što bi koju naučila vesti,

Što bi koju za godinu dana,

Umihanu za nedjelju dana.

Što bi koju Musaf naučila,

Što bi koju za godinu dana,

Umihana za nedjelju dana.

To je agi vrlo drago bilo,

Pa je posla dajdži u Sarajvo,

Nek je dajdža u Musafu uči,

A dajdžinica sitan vezak vesti.

Kad je prošlo devet godin dana

I deseta nastala godina

Knjigu piše dilber Umihana,

Pa je šalje babi Hasanagi:

“Bavi mene, babo Hasanaga.

Bavi mene, babo, iz Sarajva.

Često kuga Saraj’vo mori

Ja se bojim da me ne umori”.

Nije prošla ni nedjelja dana

Rano rani ago Hasanago

Rano rani pred bile dvore,

Pa on viče svoje vjerne ljube:

“Opremaj se štogod brže možeš,

Pa mi hajmo našoj Umihani.

Kakav sam ti noćas san usnio:

Nama naša Uma dolazila

Teb’ don’jela košu beharliju

Men’ don’jela čohu nerezanu”.

 

*

Njinuše se niz široko polje.

Kad su bili blizu njenih dvora

Pomolše se hodže i hadžije

Među sobom gdje mejta nose,

Pred mejitom grana nakićena.

Progovara ago Hasanago:

“Al’ Boga vam hodže i hadžije

Kakav mejit od kogar je grada

Il’ je skoro u dvor dovedena

Il’ je skoro u rodbinu došla?”

Al’ govore hodže i hadžije:

“Nit’ je skoro u dvor dovedena,

Gračanica šeher Sarajevo

U njoj ima ago Hasanago

I njegova dilber Umihana …..”

Progovara Hasanaginica:

„Al’ Boga vam hodže i hadžije

Spuščajte je u zelenu travu”

Spustiše je u zelenu travu,

Pa je majka u očice gleda

Crne oči što me ne gledate,

Bjele ruke što me ne grlite

Medna usta što me ne ljubite?”

To izusti i dušicu pusti.

 

Po kazivanju Fatime Hadžić iz Matuzića (srez dobojski) Zabilježio: A. Aličić

“Novi Behar” br. 11-14